Radite li u području kontrole kvalitete u farmaceutskoj industriji i vaša tvrtka se nalazi u Europi ili izvozi u nju, za vas su relevantni zahtjevi Opće odredbe 2.1.7 ("Balances for analytical purposes") Europske farmakopeje (Ph.Eur.). Novo Opće poglavlje 2.1.7 na snagu je stupilo 1. siječnja 2022. godine, a odnosi se na vage koje se koriste u analitičke svrhe. Jedna od istaknutih značajki odnosi se na zahtjeve za provjeru instrumenata između umjeravanja (tijekom rutinske uporabe). Provjere učinka uključuju provjeru ponovljivosti i osjetljivosti, kao dva kritična parametra za osiguranje ispravnog rada analitičkih vaga. U nastavku pročitajte jesu li vaše procedure analitičkog vaganja sukladne s ovom odredbom.
Europska farmakopeja je skup stručnih tekstova koji opisuju standarde kvalitete za sastojke, oblike doziranja i metode analize za lijekove za humanu i veterinarsku uporabu. Ovi standardi definirani su kako bi se osigurala kvaliteta farmaceutskih proizvoda. Ph.Eur. je pravno obvezujuća referenca za sve farmaceutske tvrtke koje plasiraju farmaceutske proizvode na tržište europskih zemalja članica, kao i sve proizvođače lijekova i/ili tvari za farmaceutsku uporabu koji izvoze na europsko tržište. Poglavlje 2.1.7 utječe na tvrtke u tim industrijama ako koriste „vage u analitičke svrhe".
Članak 2.1.7 obuhvaća dobru praksu instalacije i korištenja instrumenata te naglašava kako umjeravanje treba biti obavezno i dokumentirano, zajedno s mjernom nesigurnošću i potvrdom o umjeravanju. Također, opisuje dva testa provjere izvedbe koje je potrebno izvesti između dva umjeravanja:
Tijekom umjeravanja uspostavlja se odnos između poznatih vrijednosti ispitnih utega i pridruženih naznačenih vrijednosti vage. Poglavlje 2.1.7 zahtijeva da "...instrumente mora periodično kalibrirati […] korisnik ili odgovarajuće nadležno tijelo".
Prema tome, u poglavlju 2.1.7 Ph.Eur. propisana su tri temeljna zahtjeva za umjeravanje:
Kako biste osigurali precizne i ponovljive rezultate te ispunjavanje gore navedenih zahtjeva, preporučujemo da svoje mjerne instrumente umjeravate kod pouzdanih pružatelja usluga umjeravanja, poput našeg akreditiranog umjernog laboratorija za masu i volumen.
Za provjeru ponovljivosti koristi se jednodijelno ispitno opterećenje koje nije veće od 5% maksimalnog kapaciteta vage, ali najmanje 100 mg. Ovaj se uteg stavlja najmanje 10 puta na mjernu površinu. Prije svakog mjerenja vaga se postavlja na nulu. Ponovljivost je zadovoljavajuća ako dva puta standardna devijacija izmjerenih vrijednosti podijeljena s najmanjom neto težinom koju definira korisnik nije veća od 0,10%. U slučajevima kada je standardna devijacija (s) manja od 0,41 × d (gdje je d stvarni interval skale vage), s se zamjenjuje s 0,41 × d.
Za provjeru osjetljivosti na vagu se stavlja jednodijelni ispitni teret s težinom između 5% i 100% kapaciteta vage. Osjetljivost je zadovoljavajuća ako razlika između prikazane vrijednosti vage i nazivne težine ispitnog opterećenja (ili njegove konvencionalne mase) nije veća od 0,05%.
Postoje određene razlike u primjenjivosti pojedinih poglavlja, što je nešto šire u Ph.Eur. ("analitičke svrhe") u usporedbi s USP-om ("kada se tvari moraju točno izvagati"):
Slično USP <41>, frekvencija nije definirana u poglavlju 2.1.7 Ph.Eur. i mora ga definirati korisnik, navodeći da je "Učestalost provjera kvalifikacije i učinka definirana u sustavu upravljanja kvalitetom svakog korisnika." Preporučujemo definiranje učestalosti ispitivanja na temelju rizika određene primjene.
Za detaljne smjernice, pročitajte najčešće postavljana pitanja o Poglavlju 2.1.7 "Balances for analytical purposes" Europske farmakopeje.